Umjetnost je bila odvojeno od života Ivana Bramblita otkako je bio dijete, ali tek nakon što je niz teških konvulzija ostavio trajno slijep, odlučio je isprobati svoju ruku na slikarstvu.
"Naslikao sam jer sam bio moj način rješavanja traume koju sam prolazio; umjetnost je uvijek bila moja spasilačka linija."
Prošla je cijela godina prije nego što je Ivan otkrio način na koji je mogao nacrtati i slikati, a tijekom te godine John se utonuo u dubinu, a ono što se činilo poput neizbježne depresije. Oduvijek bila iznimno vizualna osoba, Ivan se osjećao kao da je izgubio ne samo svoju viziju, već i sve svoje snove za svoju budućnost. Kad je otkrio način nacrtanja i slikanja, ispunjen je nadom, i opisao ga je kao "zraka sunčeve svjetlosti koja je dolazila u svijet koji je trajno potamnio".
Ivan je samouki slikar koji je prošao kroz mnogo pokušaja i pogrešaka, dok je razvio metodu slikanja bez vidljivosti.
"Uglavnom ono što radim zamjenjujem sve što bi oči učinile za vizirani umjetnik s osjećajem dodira."
Podignute linije koje Ivan može pratiti rukom, linije koje se obično izrađuju od boje tkanine, pomažu Johnu da pronađe svoj položaj na platnu. Imajući na umu razliku u teksturi između različitih boja, kao i dodirivanje cijevi za bojanje koje su obrađene, pomoći Ivanu prepoznati jednu boju s druge strane.
"Postoji zabluda, koju sam pretrpjela od kada sam vidio, da bi razumjela nešto i točno vizualizirala to zahtijevao je vid."
John smatra sebe umjetnik, a ne nužno a slijepog umjetnika, (na prvoj emisiji, nije ni spomenuo da je slijep).
"Sljepoća i epilepsija su dijelovi mene koji se smatraju invaliditetom, ali su samo neke od karakteristika koje me čine kao cjelinu"
Ivan se nada da će njegova priča podsjetiti druge da se ne usredotoče na njihova ograničenja, kao i pružaju utjehu svakome tko pati od depresije, bez obzira na okolnost.
Izvor: Sightless Works, John Bramblitt
H / t Život s psima
