Ako provodite puno vremena na on-line forumima, posebno onima koji se bave kućnim ljubimcima, vjerojatno ste to vidjeli. Mnogi ljudi žele definitivno znati jesu li psi sposobni gledati, a još više ljudi je frustrirano nizom nijansiranih odgovora.
Zato smo odlučili pogledati pitanje i objasniti problem pasa koji se nadaju nadi kako će riješiti tu žestoku online raspravu.
Zašto toliko ljudi postavlja pitanje?
Možda se najprije pitate zašto je takvo pitanje postalo popularno na prvom mjestu. Poput mnogih nedaća u našem modernom dobu, ovo pitanje započelo je filmom. Budući da se suočimo s njim, svi smo malo previše sposobni vjerovati onome što čujemo u filmovima. Godine 2004. kultna komedija "Suna mrtvaca" postavila je pitanje, a od tada se ljudi pitaju je li to istina.
Lik Shaun (kojeg glumi Simon Pegg) pije u baru s prijateljem Edom (kojeg glumi Nick Frost), kada počinju kretati oko šanka razgovarajući o ostalim pokroviteljima. Oni donose lik pod nazivom Big Al, jer je rekao Edu da barmen ima mafijaške veze. Kao odgovor, Shaun kaže: "Da, dobro, Big Al također kaže da psi ne mogu podići pogled." Možete vidjeti trenutak iz filma u nastavku:
Također, oči pasa imaju ograničeno kretanje. Dakle, kada pas pogleda gore, i njihove se oči pomiču prema gore, ali opet, kretanje je ograničeno. Dok pas može vidjeti nešto što je veće od sebe, psi ne mogu gledati izravno prema gore uz jednostavno kretanje glave, kao što to ljudi mogu.
Da bi pas izgledao ravno, obično moraju prilagoditi cijelo tijelo, poput ovog psa napravljenog u videu kao dokaz da psi mogu potražiti.
Dodavanjem njihovih poteškoća, psi ne vide uvijek jasno i jasno kao i mi.
Iako psi čuju puno bolje nego mi (oko 40 puta bolje), to ne znači da svijet na isti način shvaća. Kada psi čuju zvuk koji dolazi iznad njih, oni ne moraju nužno shvatiti da dolaze odozgo.
Zato mnogi vlasnici psa uočavaju, za razliku od psa u videu, da njihovi psi ne gledaju gore kada ih pozivaju odozgo.
Ovo pitanje nije vezano uz anatomiju, već o mozgovima psa i kako vide svijet oko sebe. Međutim, prečesto pretpostavljamo da naše životinje trebaju doživjeti svijet baš kao i mi, pa kad psi ne reagiraju na način na koji ljudi misle da bi trebali, skoknuti na zaključke poput "moj pas ne može podnijeti izgled". Kada se umjesto toga ono što se događa je da psi ne izgledaju češće nego što mislimo da bi trebali.
Pa da, vaš pas može potražiti, ali možda ne onoliko često koliko misliš.
Ovo pitanje sve nam daje sa zdravim podsjetnikom da naši psi nisu ljudi, pa se ponašaju i kreću malo drugačije.