Fotografije: David Porras / Shutterstock
Švedski istraživači vjeruju da je genetska osnova za društvene akcije kod pasa slična onoj ljudi, zahvaljujući "ljubavnom hormonu".
Švedski istraživači iz Sveučilišta Linkoping u Švedskoj vjeruju da postoji zajednička genetska veza ili socijalno ponašanje kod pasa koje su ljudi shvatili i pomogao u dovesti do pripitomljavanja pasa, usredotočujući se na odnos koji oksitocin igra u takvom ponašanju.
Oksitocin je također poznat kao "ljubavni hormon", a profesor Per Jensen, koji koordinira projekt GENEWELL, izjavio je da je njegov tim pogledao odgovore na stres kod pasa, posebno gledajući odnos oksitocina i kako to utječe na vezu između ljudi i pasa.
Srodne: Psi za terapiju pomažu djeci s autizmom više nego što smo mislili
Profesor Jensen je rekao da oksitocin igra važnu ulogu u kontaktu između pasa i njihovih vlasnika, a došli su do tog zaključka pomoću mlaznih i oksitocinskih sprejeva. Istraživači su prskali jedan ili drugi na nosove pasa, a zatim promatrali kako su se približili različitim zadacima.
Mnogi od pasa koji su bili prskani oksitocinom izgledali su svojim vlasnicima kako bi im pomogli da je zadatak previše težak, a mnogo brže od pasa koji su upravo primili sprejeve slanom vodom, iako je vrijeme koje su tražili pomoć pasa još bio nedosljedan u psima oprljenim oksitocinom.
Istraživači su vidjeli da su neki psi, svi koji su imali određeni receptor mozga, bili jaki reagenti oksitocinskog spreja. Oni su bili oni koji su brzo tražili pomoć vlasnicima, u usporedbi s drugim psima. Za oksitocin radi, mozak mora dopustiti da se pridruži receptoru. Psi imaju različite vrste receptora oksitocina na osnovi njihovih gena.
U drugim istraživanjima koja su učinjena na vukovima, vukovi se gotovo nikada nisu okrenuli ničemu ljudima da bi pomogli, bez obzira na složenost zadataka. Kada su istraživači promatrali DNK uzorke vukova, pronašli su neke od varijanti oksitocin receptora za koje znaju da pas ima. Znanstvenici vjeruju da vukovi koji posjeduju ove vrste receptora oksitocina mogu dovesti do toga da se više angažiraju s ljudima, te stoga lakše pripitomljuju u prošlom vremenu. Iako možda nije razlog što su vukovi prvo postali pripitomljeni, istraživači vjeruju da bi to mogao biti čimbenik koji doprinosi.
Nakon što su istraživači otkrili povezanost receptorskih gena, analizirali su pseće genome. Pronašli su pet koji su bili najstrože povezani s ponašanjem psa da traže pomoć. Profesor Jensen kaže da su kod ljudi i ti geni povezani s shizofrenijom, autizmom i ADHD-om. On vjeruje da to znanje može dovesti do korištenja pasa kako bi se pomoglo u proučavanju društvenih poremećaja kod ljudi.
Povezani članci: Studija: Psi za terapiju pomažu ASD djeci poboljšati društvene vještine
Već se misli da davanje oksitocina ljudima s društvenim poremećajima može imati terapeutski učinak. Na primjer, povećanje oksitocina dovodi do veće šanse da će pas (ili osoba) izgledati nekoga u očima, što je često neuobičajeno obilježje kod osoba s autizmom. Dopamin također ima korelativni učinak kao dio sustava nagrađivanja u mozgu, a istraživači vjeruju da zajedno, te dvije kemikalije pomažu poticati društvene i kooperativne osobine ponašanja.
Ovaj genetski projekt, BIOSOCIOCOG, koji financira EU, koristi ove informacije kako bi provjerio treba li lijekovi za društvene poremećaje upotrebljavati i dopamin i oksitocin, kako bi se razvile nove i učinkovite metode liječenja.
![Prokleti mač infiltrira program psihičke terapije zračne luke [Video]](https://i.pulchritudestyle.com/images/blog/cunning-cat-infiltrates-airports-canine-therapy-program-video-j.webp "Prokleti mač infiltrira program psihičke terapije zračne luke [Video]")